Što su prehrambeni aditivi i zašto se upotrebljavaju?
Koje vrste aditiva postoje i kako su svrstani?
Kako se deklariraju prehrambeni aditivi?
Kojim namirnicama je dopušteno dodavanje prehrambenih aditiva?
Kojim je namirnicama zabranjeno dodavanje aditiva?
Kojim je namirnicama zabranjeno dodavanje bojila?
Tko i kako regulira upotrebu prehrambenih aditiva?
Tko jamči zdravstvenu ispravnost prehrambenih aditiva ?
Zašto treba obratiti pozornost na etiketu proizvoda?
Za koje aditive vrijede posebna pravila o deklariranju?
Kada se aditive ne mora deklarirati ili što je princip "prijenosa" (carry over)?
Moramo li gutati sve što nam se nudi?
Koji se aditivi upotrebljavaju u pojedinim grupama namirnica?
Koje se aditive smije koristiti u ekološkoj proizvodnji hrane?

1. Što su prehrambeni aditivi i zašto se upotrebljavaju?

Industrijska proizvodnja i prerada namirnica nužno je povezana s upotrebom prehrambenih aditiva. I prije masovne industrijske proizvodnje ljudi su prerađivali hranu i pritom se služili nekim tvarima koje danas ubrajamo u aditive: naše bake su upotrebljavale npr. pektin nezrelih jabuka za želiranje pekmeza. U domaćinstvima hranu i danas konzerviramo solju, octom, medom, šećerom, a limunovim sokom koji sadrži askorbinsku kiselinu sprečavamo svježe oguljeno voće ili povrće da posmeđi.

Aditivi koji se upotrebljavaju u industrijskoj proizvodnji hrane jesu tvari koje se uobičajeno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak hrane, nego su to tvari određena kemijskog sastava koje se hrani dodaju tijekom proizvodnje, pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakovanja, transporta i čuvanja hrane.
Dodavanjem aditiva mijenjaju se neke osobine hrane. Aditivi pridonose ujednačenoj kvaliteti proizvoda, ponudu namirnica čine neovisnom o godišnjem dobu, omogućuju proizvodnju jeftinije hrane i njezino dugoročno skladištenje. Sredstva za konzerviranje, npr., sprečavaju ili usporavaju razmnožavanje mikroorganizama koji mogu uzrokovati kvarenje hrane. Sve raznovrsnija ponuda prehrambenih proizvoda temelji se upravo na primjeni aditiva: bez sladila
i emulgatora ne bi bilo modernih "light" proizvoda, topljeni sir nije moguće proizvesti bez emulgatorskih soli, a polugotova i gotova jela bez sredstava
za konzerviranje, antioksidanasa, stabilizatora i drugih dodataka.

Međutim, neke vrste prehrambenih aditiva s razlogom se dovode u vezu sa zdravstvenim rizicima, posebno kod osjetljivih osoba, djece i bolesnika. Zato je vrlo važno da potrošači imaju potpun uvid u sirovinski sastav proizvoda, uključujući i sve vrste aditiva. Nažalost, još uvijek nedostaje transparentnost
i cjelovita informacija o aditivima i njihovu utjecaju na zdravlje ljudi. Dodatnu nesigurnost kod potrošača stvara i činjenica da za neke tvari vrijede posebna pravila o deklariranju te da proizvođač ne mora deklarirati sve aditive nekom prehrambenom proizvodu, ili pak ih ne deklarira iako ga zakon na to obvezuje.
Velik broj aditiva služi u prvom redu prehrambenoj industriji, jer joj omogućuje bržu i jeftiniju proizvodnju, a time i veću dobit. Aditivi u hrani mijenjaju izgled namirnice (bojila), mijenjaju okus (pojačivači okusa, arome), povećavaju volumen proizvoda (sredstva za rahljenje u kruhu), vežu vodu u proizvodu (fosfati u kobasicama, hrenovkama), omogućuju uvođenje "novih" proizvoda (energy-drinks), omogućuju primjenu manje vrijednih sirovina, olakšavaju
i pojeftinjuju proizvodnju, skladištenje i transport (sredstva za konzerviranje). Kupujući prehrambene proizvode potrošači često plaćaju i aditive koji nemaju nikakve prehrambene vrijednosti.

Slično je i s voćnim sladoledima, pudinzima i desertima, koji osim osnovnih sirovina, kao što su mlijeko, voda, šećer, sadrže i bojila, koja ih čine privlačnim,
i arome, koje im daju željeni okus. Proizvođač štedi na voćnim pripravcima, jer su umjetna bojila i arome jeftiniji. Nažalost, potrošači ne znaju što točno jedu ni kad je riječ o namirnicama koje - za razliku od sladoleda - troše svakodnevno, poput kruha i peciva. Aditivi, između ostalog, omogućuju da se kruh proizvede iz lošijeg (jeftinijeg) brašna. Tako manje vrijedan proizvod proizvođaču donosi veću dobit. K tomu, deklariranje sastojaka nepakiranog kruha nije obvezatno, pa potrošač nema nikakva uvida u sirovinski sastav (vrstu, kvalitetu, omjer različitih vrsta brašna i ostalih sastojaka), a još manje u dodane aditive.
Industrijska proizvodnja hrane bez aditiva i ostalih pomoćnih sredstava nije moguća. I ekološki proizvedena hrana sadrži aditive. Ipak, valja napomenuti da takva hrana ne smije sadržavati bojila, pojačivače okusa, umjetne arome, većinu konzervansa, umjetna sladila… Za razliku od konvencionalne proizvodnje hrane, gdje je dopušteno oko tri stotine aditiva, u ekološkoj proizvodnji hrane upotrebljava se pedesetak aditiva.

2. Koje vrste aditiva postoje i kako su svrstani?

Pravilnikom o prehrambenim aditivima (NN 173/2004) dopuštena su 293 aditiva označena slovom E i odgovarajućim brojem. Da bi se postigla preglednost, aditivi su s obzirom na njihovo djelovanje svrstani u slijedeće skupine: bojila, konzervansi, antioksidansi, emulgatori, stabilizatori, zgušnjivači, tvari za želiranje, regulatori kiselosti , kiseline i lužine, tvari za sprečavanje zgrudnjavanja, tvari za postizanje klizavosti, pojačivači okusa, tvari za zaslađivanje, modificirani škrobovi, tvari za poliranje, tvari za zadržavanje vlage, tvari za tretiranje brašna, sekvestranti, učvršćivači, povećavači volumena, tvari za održavanje pjene, potisni plinovi, plinovi za pakiranje, tvari protiv pjenjenja.
Ovomu treba pridodati još i aditivima slične tvari ( pomoćne tvari u proizvodnji, enzimi i arome) koji ne nose oznaku E i za koje vrijede posebna pravila o deklariranju.

3. Kako se deklariraju prehrambeni aditivi?

Prehrambeni aditivi se označavaju slovom E i odgovarajućim brojem. Na originalnom pakovanju proizvoda (ambalaži, naljepnici, privjesnici) aditivi dodani namirnicama moraju biti označeni tako da je naveden naziv skupine (npr. bojilo, konzervans, itd.) te naziv aditiva ili E-broj. Na primjer, ako je neki proizvod konzerviran sorbinskom kiselinom (E200), na pakovanju mora pisati: konzervans sorbinska kiselina ili konzervans E200.

Aditivi su djelotvorne tvari koje se dodaju proizvodu u vrlo malim količinama. Budući da se podaci o sirovinskom sastavu gotovih proizvoda na pakovanju navode redom prema postotku zastupljenosti, aditivi se obično nalaze na kraju popisa sastojaka. Nažalost, neki proizvođači još uvijek ne deklariraju ispravno sastav proizvoda. Usporedivši namjenska brašna triju proizvođača ustanovili smo da samo jedan od njih aditive deklarira ispravno, drugi ne navodi skupinu kojoj aditiv pripada niti točan naziv aditiva ili E-broj, nego samo "prašak za pecivost",
a treći proizvođač stavlja potrošača pred nerješivu zagonetku, napomenom da
je brašno proizvedeno po proizvođačkoj specifikaciji br. 20/85 (?!) .

4. Kojim namirnicama je dopušteno dodavanje prehrambenih aditiva?

Pravilnikom o prehrambenim aditivima (NN 173/2004) određuju se skupine
i vrste hrane kojima je dopušteno dodavati aditive. To su:

mlinski i pekarski proizvodi, keksi, kolači, tjestenina, brzo smrznuti i srodni proizvodi;
proizvodi mesa stoke za klanje, divljači i peradi;
mlijeko i mliječni proizvodi, sladoled i puding;
voće, povrće, gljive i proizvodi;
ribe, školjke, rakovi, glavonošci, mekušci i proizvodi;
jestiva ulja, masti, margarini, majoneze, umaci, preljevi i njihove salate;
kakao-proizvodi, proizvodi slični čokoladi, krem-proizvodi i bombonski proizvodi;
alkoholna pića
bezalkoholna osvježavajuća pića;
pivo i bezalkoholno pivo;
juhe, koncentrati za juhe, koncentrati za umake, dodaci jelima i srodni proizvodi;
začini, ekstrakti začina i začinske mješavine;
ocat, vinski, voćni i aromatizirani ocat;
jaja i proizvodi od jaja;
kava, kavovine i njihove prerađevine;
čajevi i čajni pripravci;
pekarski kvasac;
prašak za pecivo, vanilin šećer i šećer u prahu;
prašak za puding, kreme, deserte i srodne proizvode;
snack-proizvodi (čips, flips…);
senf;
sol;
stolna umjetna sladila;
hrana za dojenčad i malu djecu;
hrana za posebne prehrambene potrebe (ili »dijetetska namirnica«)

5. Kojim je namirnicama zabranjeno dodavanje aditiva?

Zabranjeno je dodavanje aditiva:

neprerađenoj hrani (neprerađenom hranom smatra se ona koja nije
podvrgnuta nikakvoj obradi koja bi dovela do bitne promjene prvobitnog
stanja hrane),
medu,
neemulgiranim uljima i mastima biljnog i životinjskog podrijetla,
maslacu,
nearomatiziranom pasteriziranom i steriliziranom mlijeku (uključujući
i UHT steriliziranom) te vrhnju bez obzira na sadržaj masnoća u
originalnom obliku,
fermentiranim nearomatiziranih mliječnim proizvodima i svježem siru,
prirodnim mineralnim vodama i izvorskoj vodi,
kavi i ekstraktu kave (osim aromatiziranih instant proizvoda),
nearomatiziranom čaju,
šećeru (uključujući mono- i disaharide),
običnoj suhoj tjestenini,
nearomatiziranoj mlaćenici.

Kada se riječ o proizvodima kojima je zabranjeno dodavanje aditiva, potrošači ipak moraju pažljivo čitati što piše na etiketi proizvoda jer za slične proizvode često vrijede različiti peopisi..

- KORN, KORNBRAD, voćnim alkoholnim pićima, žestokim voćnim pićima, OUZO,
GRAPPA, TSIKOUDIA s Krete, TSIPOURO iz Makedonije, TSIPOURO iz Tesalije,
TSIPOURO iz Tirnavosa, eau de vie de marc Marque nationale luxembourgeoise,
eau de vie de seigle Marque nationale luxembourgeoise te londonskom ginu,
- SAMBOUKA; MARASCHINO I MISTRA, SANGRIA; CLAREA I ZURRA,

Ako se u proizvodnji sirovinama za izradu navedenih proizvoda dopušta uporaba bojila, onda se primjenjuje princip »prijenosa« (carry over).

7. Tko i kako regulira upotrebu prehrambenih aditiva?

Upotreba aditiva regulirana je Pravilnikom o prehrambenim aditivima. Pravilnik donosi Ministarstvo zdravstva, a u posljednjih sedam godina tri puta je mijenjan i usklađivan s propisima Europske Unije, posljednji put u prosincu 2004 (NN 173/2004). Pravilnik sadrži popis dopuštenih aditiva (Liste prehrambenih aditiva), na kojem se nalaze mnogi aditivi koji su sastavni dio neprerađenih prirodnih namirnica (npr. karoteni, limunska kiselina ili pektin), ali i tvari kojih nema u prirodi, poput azo-bojila ili tvari za zaslađivanje, npr. aspartam (E951) i ciklaminska kiselina (E952).

Pravilnikom su određene također skupine i vrste namirnica kojima je dopušteno dodavati aditive, te uvjeti pod kojima se aditivi i njihove mješavine mogu dodavati hrani (npr. aditivi moraju biti na listama Pravilnika, njihova upotreba mora biti tehnološki opravdana, a dodane količine u granicama propisanim Pravilnikom). Ako količina aditiva nije propisana, vrijedi načelo poštivanja dobre proizvođačke prakse (DPP).

Aditivi i njihove mješavine navedeni u listama Pravilnika moraju u pogledu zdravstvene ispravnosti udovoljavati propisima Europske Unije, a ako nisu uređeni tim propisima onda se uređuju prema zahtjevima Svjetske zdravstvene organizacije i Organizacije za poljoprivredu i prehranu - Codex Alimentarius Commission WHO/FAO ili Europske farmakopeje.

8. Tko jamči zdravstvenu ispravnost prehrambenih aditiva ?

U svrhu zaštite potrošača i s ciljem smanjenja zdravstvenih rizika za svaki aditiv određuje se prihvatljivi dnevni unos aditiva (PDU) ili tzv. "Acceptable Daily Intake" (ADI), tj. doza za koju se smatra da je potrošač može unositi u organizam bez štetnih posljedica po zdravlje. ADI se izražava u miligramima nekog aditiva po kilogramu tjelesne težine, a temelji se na rezultatima eksperimenata na životinjama u kojima se izračunavaju količine aditiva koje ne narušavaju zdravlje laboratorijskih životinja, tj. takozvani "No Observed Adverse Effective Level" (NOAEL). Te vrijednosti preračunavaju se u dnevnu dozu za ljude (ADI) tako da se obično umanjuju sto puta. Time se želi povećati sigurnost i smanjiti rizik zbog prenošenja eksperimentalnih rezultata sa životinja na čovjeka (razlike u mijeni tvari), posebnosti u mijeni tvari određenih skupina (trudnice, djeca), te različitih prehrambenih navika stanovništva.

Međutim, temeljita toksikološka prosudba nekog aditiva vrlo je složena, a procjena mogućih uzajamnih reakcija različitih aditiva u organizmu, ili reakcija aditiva s različitim štetnim tvarima (teškim metalima, ostatcima pesticida, lijekovima) gotovo nemoguća. Tomu treba pridodati i opasnost od pseudoalergija, tj. reakcija nepodnošenja nekih aditiva. Prema nekim izvorima, 1% djece i oko 0,2% odraslih alergično je na različite aditive. Učestalost reakcija na aditive zapravo je daleko veća, ali se zbog nedostatnih i nestandardiziranih testova rjeđe dokazuje. Prema podacima njemačkih udruga oboljelih od alergija, 8% djece i 3 % odraslih boluju od alergija na hranu ili imaju reakcije nepodnošenja hrane i/ili aditiva u hrani. Nerazriješeno je i pitanje u kojoj mjeri neki aditivi negativno utječu na tzv. hiperkinetički sindrom i na neurodermitis u djece.
Konačno, procjene zdravstvenih rizika vezanih uz aditive u hrani često se razlikuju te ovise i o tome jesu li istraživanja provele nezavisne institucije ili
pak ih je naručila i platila prehrambena industrija.

Prehrambene navike značajno utječu na unos aditiva u organizam. Jednostranom prehranom unose se u organizam veće količine nekih aditiva od preporučenih, npr. djeca koja piju velike količine osvježavajućih napitaka i sokova zaslađenih umjetnim sladilima lako mogu prekoračiti prihvatljivu dnevnu dozu sladila. Djeca su posebno ugrožena zbog razmjerno male tjelesne težine i velike potrošnje industrijski prerađenih namirnica, posebno bombona, slatkiša, snack-proizvoda (grickalica), osvježavajućih napitaka i sladoleda.

O tome se govori i u izvješću Europske Komisije o unosu aditiva u organizam putem hrane. Istraživanje koje je prije nekoliko godina provedeno u deset zemalja Europske unije i u Norveškoj pokazalo je npr. da djeca unose u organizam gotovo dva puta više fosforne kiseline (E338), zatim 7,7 puta više aluminijeva sulfata (E520), te da unosom hrane koja sadrži sulfite prihvatljive dnevne doze sulfita (E220-228) prekoračuju čak za 12 puta.

9. Zašto treba obratiti pozornost na etiketu proizvoda?

Što je hrana više prerađena, sadrži veći broj aditiva. Svježim i neprerađenim namirnicama uglavnom ne trebaju prehrambeni aditivi. Koliko potrošač više
cijeni prirodnu, nepatvorenu hranu, pri izboru proizvoda toliko će više obratiti pažnju na deklaraciju na etiketi proizvoda. Deklaracija o sastavu hrane pruža važne informacije kupcima koji žele znati što s gotovim proizvodima unose u organizam: koji zbog zdravstvenih razloga izbjegavaju određene tvari (npr. sintetska bojila, pojačivače okusa, konzervanse, sladila, itd); koji kritički propituju nove namirnice, uspoređuju sadržaj namirnica sličnog naziva, a različitog sastava (npr. sok od naranče i nektar od naranče); koji izbjegavaju sastojke životinjskog podrijetla, jer se hrane vegetarijanski ili koji ne žele jesti hranu koja sadrži genetski izmijenjene sastojke.

Nažalost, potrošaču se zbog već spomenutog nepravilnog i nepotpunog deklariranja sastojaka proizvoda često uskraćuje pravo na informaciju o tome
što kupuje i jede. K tomu, tekst o sastavu proizvoda vrlo je često otisnut toliko sitnim slovima da ga starije osobe i one slaba vida ne mogu pročitati te budu zakinute za važne informacije.

10. Za koje aditive vrijede posebna pravila o deklariranju?

Posebna pravila o deklariranju vrijede za pomoćne tvari u procesu proizvodnje, enzime i arome.
Pomoćne tvari u preradi omogućuju ili olakšavaju proizvodne postupke te ih čine bržima i jeftinijima, a njihovi mogući ostatci u namirnici određeni su Pravilnikom o aditivima koje se mogu nalaziti u namirnicama. Budući da nisu sastavni dio gotovog proizvoda, proizvođači ih ne moraju deklarirati. Ipak, pomoćne tvari mogu u proizvod dospjeti kao nehotičan ili neizbježan ostatak, a time i nepovoljno utjecati na zdravstvenu ispravnost proizvoda. Pravilnikom o aditivima dopušta se upotreba 211 pomoćnih tvari te regulira njihove moguće ostatke u namirnici.

Enzimi omogućuju i ubrzavaju biokemijske reakcije u procesu proizvodnje hrane, a mogu biti životinjskog, biljnog ili mikrobiološkog podrijetla. Deklariraju se samo u slučaju kada se u namirnici nalaze u aktivnom obliku.
Arome se dodaju namirnicama radi aromatiziranja ili dopunjavanja arome, a čine najveću skupinu tvari koje se ne moraju točno deklarirati. U Europskoj Uniji na listi dopuštenih aroma nalazi se 2700 (!) različitih tvari. Osim mirišljivih sastojaka (10-20%) arome smiju sadržavati i nosače, pojačivače okusa, sredstva za konzerviranje, razrjeđivače.
Te aditive proizvođači nažalost nisu dužni deklarirati kao ni naziv mirišljive tvari, a s etikete gotovog proizvoda potrošač doznaje samo je li u pitanju prirodna ili umjetna aroma.

Oznaka "prirodna aroma" smije se upotrijebiti u deklaraciji kada je aromatski sastojak dobiven isključivo iz namirnice čiju oznaku nosi. Npr. aroma vanilije smije se označiti kao «prirodna aroma» samo ako je dobivena iz ploda vanilije,
za razliku od umjetne arome vanilije, koja se dobiva sintetskim putem te se u tom slučaju označava samo kao «aroma « (ili «aromatizirano»). Ponekad možemo naići na proizvode na kojima se neka aroma deklarira kao «prirodno-identična». Riječ je zapravo o umjetnoj aromi koja je po svom kemijskom sastavu jednaka prirodnoj.

Hrana koja sadrži aspartam mora u deklaraciji imati dobro uočljiv tekst «sadrži izvor fenilalanina» (vidi E951).
Namirnice koje sadrže poliole, tj. zamjene za šećer (saharozu), moraju u deklaraciji imati tekst: "Povećana potrošnja ove namirnice može uzrokovati laksativni učinak".
Pri deklariranju modificiranih škrobova nije potrebno uz naziv skupine navesti
i pojedinačni naziv ili E-broj.
Za sumpor u namirnicama vrijedi također posebno pravilo: ako je količina SO2 manja od 10mg/kg ili 10 mg/l proizvoda, smatra se da sumpor nije prisutan u namirnici te se ne mora deklarirati.

11. Kada se aditive ne mora deklarirati ili što je princip "prijenosa" (carry over)?

Princip prijenosa (carry over) znači da proizvođači ne moraju deklarirati adirive koji hrani nisu neposredno dodani, nego su u hranu uneseni posredno, tj. sa sastojcima koji sadrže aditive. Tako npr. arome mogu sadržavati nosače, otapala, razrjeđivače, pojačivače okusa, sredstva za konzerviranje... koji se na aromatiziranom proizvodu ne moraju deklarirati jer su u njega uneseni posrednim putem, tj. aromom. Princip prijenosa vrijedi poglavito za pomoćne tvari u procesu proizvodnje koje proizvođač nije dužan deklarirati, jer te tvari nisu sastavni dio gotovog proizvoda. Primjer: Ako krumpir nakon ljuštenja obradi sredstvom protiv posmeđivanja, proizvođač to nije dužan navesti na gotovom proizvodu (npr. na pakovanju instant-praška za pire).

U Europskoj Uniji 20 godina bio je na na snazi propis prema kojemu se ne moraju deklarirati sastojci koji čine manje od od 25% gotovog proizvoda. Pod pritiskom udruga za zaštitu potrošača ta se odredba ukida te se donose novi propisi o deklariranju sastojaka namirnica i transparentnijem označavanju sirovina i aditiva koji su mogući uzročnici alergija. Usklađivanje domaćih pravilnika o deklariranju namirnica s onima Europske zajednice pridonijet će u budućnosti većoj transparentnosti, boljoj informiranosti i zaštiti potrošača kod nas. No, svaki potrošač odabirom proizvoda već danas odlučuje o tome kakvu hranu želi jesti.

12. Moramo li gutati sve što nam se nudi?

Iako neki proizvođači sastav proizvoda ne deklariraju u skladu s postojećim propisima, iako su postojeći propisi nedorečeni, ipak potrošač nije nemoćan te svojim ponašanjem, tj. svjesnim odabirom proizvoda, može zaštititi svoje interese. Ne moramo gutati sve što nam se nudi!

- Na nekim proizvodima vidljivo je istaknuto «bez konzervansa». To potrošača može dovesti u zabludu da u proizvodu uopće nema aditiva. Stoga treba obratiti pažnju i na ono što je tiskano malim slovima, tj. na SASTAV proizvoda!
- Neki se proizvodi reklamiraju kao proizvodi bez šećera. No, oni obično sadrže umjetno sladilo ili više njih zajedno.
- Treba uspoređivati proizvode i kupovati što prirodnije namirnice, npr. jogurt
bez sredstava za zgušnjavanje i konzervansa ili voćne sokove umjesto osvježavajućih bezalkoholnih napitaka, koji odreda sadrže bojila, arome,
umjetna sladila…).
- Hranu je bolje pripremati nego kupovati gotova jela (juhe, umake, deserte).
- Treba izbjegavati hranu s umjetnim aromama , pojačivačima okusa…
- Ograničiti potrošnju salamurenih proizvoda (suho meso, slanina, pršut). Te proizvode ne valja pržiti ni peći, zbog opasnosti od stvaranja kancerogenih nitrosamina.
- Izbjegavati prženi krumpir (pomfrit) zbog stvaranja neurotoksina akrilamida.
- Izbjegavati hranu i pića koja sadrže sladila.
- Raspitajte se u trgovini o sastavu nezapakiranih namirnica. I udruge za zaštitu potrošača mogu pomoći u zaštiti prava na informiranost o sastavu hrane.
Ne kupovati manje vrijedne proizvode.

13.Koji se aditivi upotrebljavaju u pojedinim grupama namirnica?

Bojila
se dodaju namirnicama da bi se nadomjestilo prirodnu boju koju su izgubile tijekom prerade ili skladištenja. Bojila su svojevrsni «make up» za namirnice, čine ih privlačnijim kupcu ili pak sugeriraju bolju kvalitetu od stvarne (npr. sadržaj voća u napitcima, slatkišima). Neka od njih, napose ona iz grupe azo-bojila mogu izazvati alergije.
Bojila se smiju dodavati slijedećim grupama proizvoda:
mlinskim i pekarskim proizvodima, keksima, kolačima, tjestenini,
brzo smrznutim i srodnim proizvodima
proizvodima od mesa (npr. pašteti, kobasicama, mesnom doručku…);
mliječnim proizvodima (npr. topljenom siru, pripravcima topljenog sira,
aromatiziranim mliječnim proizvodima, voćnom jogurtu, kiselom mlijeku
s voćem, sladoledu, prašaku za sladoled i puding….);
proizvodima od voća, povrća i gljiva (npr. nekim vrstama povrća u
ulju, octu i salamuri, džemovima, marmeladama, voćnim želeima,
kompotima, desertima na bazi voća i povrća, kandiranom voću i povrću,
nektaru od povrća, voćnom sirupu na citrus bazi….);
ribi, rakovima i ribljim prerađevinama (npr. dimljenoj ribi, pašteti od
riba i rakova, zamjeni za losos, kuhanim rakovima….);
jestivim uljima, masti , margarinu, majonezi (npr. marg (npr.
bombonskim proizvodima, masama za punjenje, preljevima,
ukrasima…);
nekim alkoholnim pićima (npr. aromatiziranim likerima, gorkim likerima,
domaćem rumu, rakijama ….);
bezalkoholnim osvježavajućim pićima (bezalkoholnim pićima, osim
pića od voćnog soka i voćnih baza, bezalkoholnim pićima od voćnog
soka i voćne baze jagode i citrus voća, praškastim bezalkoholnim
pićima…);
pivu (svim vrstama);
octu;
juhama, koncentratima za juhe i umake, dodacima jelima (svim
proizvodima osim umaku od rajčica);
začinskim mješavinama;
prašcima za pudinge, kreme, deserte (svim proizvodima osim onima
koji sadrže voće, jaja, kakao, čokoladu);
snack-proizvodima (npr.čipsu, flipsu, ekspandiranom žitu, prženim
plodovima i sjemenkama….);
svim vrstama senfa.

Konzervansi
sprečavaju ili usporavaju razmnožavanje mikroorganizama koji uzrokuju kvarenje. Tako se produžuje trajnost namirnice i omogućuje transport lako pokvarljive robe na velike udaljenosti. Najčešći konzervansi jesu sorbinska kiselina (E 200) i njezine soli te benzojeva kiselina (E210) i njezine soli.
Konzervansi se smiju dodavati :
mlinskim i pekarskim proizvodima, keksima, kolačima, (npr.
pakiranom i narezanom kruhu, pakiranim polupečenim pekarskim
proizvodima, kruhu smanjene energetske vrijednosti, pakiranom pecivu,
svježim listovima za savijaču, krumpirovim njokima…);
mesnim proizvodima (tlačenici, kobasicama s dodatkom žitarica ili
drugim biljnim dodacima, mlijevenom mesu s biljnim dodacima tj.
burgerima i sličnim proizvodima, suhomesnatim proizvodima,
salamurenim proizvodima, jetrenoj pašteti i sličnim proizvodima);
mliječnim proizvodima (npr. topljenom siru, siru u listićima, pakiranom i
nedozrelom siru, tvrdim, polutvrdim i polumekim sirovima od kojih se neki
konzerviraju samo površinski, mliječnim desertima koji nisu toplinski
obrađeni, sladoledu na bazi mlijeka, pudinzima, kremama …);
prerađevinama voća i povrća (npr. džemovima, želeima i
marmeladama u plastičnoj ambalaži; džemovima, želeima i
marmeladama s niskim sadržajem šećera, kandiranom voću i povrću,
preljevima i umacima na bazi voća i povrća uključujući i kečap,
oguljenom krumpiru i sirovim proizvodima od krumpira, sušenom voću,
povrću u octu, ulju ili salamuri …);
ribljim proizvodima (npr. polutrajnim ribljim proizvodima, proizvodima
od riblje ikre, kuhanim, svježim ili smrznutim rakovima i glavonošcima,
soljenoj i sušenoj ribi ...);
jestivim uljima, masti, margarinu, majonezi (npr. margarinu, majonezi,
umacima, preljevima ...);
kakao-proizvodima, bombonskim, krem i sličnim proizvodima (npr.
bombonskim proizvodima, masama za punjenje, preljevima, gumi
bazama …);
alkoholnim pićima (npr. onima koja sadrže manje od 15% alkohola,
voćnim vinima, alkoholnim pićima koja sadrže cijeli plod voća …);
bezalkoholnim osvježavajućim pićima (npr. bezalkoholnim
aromatiziranim pićima, tekućem koncentratu čaja …);
pivu;
juhama, koncentratima za juhe, dodatcima jelima (npr. tekućim
juhama, tekućim dodatcima jelima …);
začinima, ekstraktima začina (npr. začinskim mješavinama …);
snack-proizvodima (npr. proizvodi na bazi žita i krumpira, čips, flips …);
senfu;
tekućim umjetnim sladilima.

Antioksidansi
sprečavaju oksidativne promjene u namirnicama. Poznato je da mnoge namirnice izložene djelovanju kisika mijenjaju svojstva. Tako npr. masnoće na zraku užegnu, a oguljeno voće i povrće poprimi smeđu boju. Antioksidansi sprečavaju te procese i u prvom redu produžuju trajnost namirnica. Osim toga pridonose očuvanju arome namirnica te sprečavaju uništavanje vitamina osjetljivih na djelovanje kisika. Najčešći antioksidansi su tokoferoli (vitamin E), askorbinska kiselina (vitamin C) te galati (E 310 - E 312), BHA (E 320) i BHT (E 321).
Antioksidansi se smiju dodavati:
mlinskim i pekarskim proizvodima, tjestenini, brzo smrznutim i
srodnim proizvodima (svim proizvodima se smije dodavati limunska
kiselina E330);
proizvodima mesa stoke za klanje, divljači i peradi (salamurenom i
brzo salamurenom mesu, masti …);
mliječnim proizvodima (npr. instant-proizvodima na bazi mlijeka,
proizvodima koji sadrže masti, sirevima, topljenom siru, pripravcima
maslaca, vrhnju, mlaćenici, sladoledu, pudingu ...);
proizvodima od voća i povrća (npr. sušenim proizvodima voća i
povrća, džemu, želeima, marmeladama i sličnim voćnim namazima,
voćnim sokovima, citrus-bazama, nektaru od voća i povrća, voćnim
kompotima, kečapu , umacima …);
ribama, školjkama, rakovima, mekušcima i njihovim smrznutim
proizvodima (ribljem ulju, trajnim i polutrajnim ribljim proizvodima,
rakovima i mekušcima i njihovim smrznutim proizvodima …);
jestivim uljima, masti, margarinu (margarinu, majonezi, uljima i
mastima za prženje …);
kakao proizvodima, bombonskim, krem i sličnim proizvodima
(bombonima, gumama za žvakanje …);
bezalkoholnim pićima;
svim vrstama piva;
koncentratima za juhe i umake;
začinskim mješavinama;
snack-proizvodima (npr. čipsu, flipsu, prženim plodovima ...)

Emulgatori
omogućuju dobivanje ravnomjernih i stabilnih mješavina od tvari koje se po svojoj prirodi ne mogu miješati (npr. voda i ulje). Margarin se npr. dobije miješanjem vode, masti i ulja uz dodatak emulgatora. U emulgatore pripadaju lecitini (E322), mono- i digliceridi masnih kiselina (E471)…Posebna grupu emulgatora čine emulgatorske soli. One u proizvodima koji sadrže masti, vodu i proteine raspršuju proteine, ujednačujući raspodjelu vode i masti oko njih. Tako npr. u procesu proizvodnje topljenog sira sprečavaju odvajanje mliječne masti od surutke. U emulgatorske soli pripadaju fosfati (E339 - E341, E343, E450 -
E452) i soli limunske kiseline (E331 - E333).
Emulgatori se smiju dodavati slijedećim proizvodima i grupama proizvoda:
mlinskim i pekarskim proizvodima, tjestenini, brzo smrznutim i
srodnim proizvodima, (npr. keksima, kolačima, finim prkarskim
proizvodima, masama za punjenje, preljevima, masnim emulzijama za
prženje …);
proizvodima mesa stoke za klanje, divljači i peradi (npr. kuhane,
polutrajne i obarene kobasice i konzerve …);
mliječnim proizvodima (npr. instant-proizvodima na bazi mlijeka,
mliječnim napitcima, sladoledu, vrhnju, šlagu, pudinzima, mliječnim
desertima, pripravcima sira, topljenom siru i pripravcima topljenog sira …);
proizvodima od voća i povrća (npr. desertima na bazi voća i povrća,
džemovima, želeima i marmeladama, voćnim preljevima i premazima
za fino precivo …);
smrznutim i duboko smrznutim proizvodima od rakova,
konzerviranim proizvodima od rakova;
jestivim uljima, masti, margarinu, majonezi (npr. margarinu, majonezi,
mastima za namaze, posebno pripremljenim uljima i mastima za kuhanje
i/ili prženje …);
kakao-proizvodima, bombonskim proizvodima (npr. masama za
punjenje, preljevima, gumama za žvakanje, kakau, čokoladi,
bombonima …);
alkoholnim pićima (npr. voćnim vinima, mješanim voćnim vinima …);
bezalkoholnim pićima (npr. onima od biljnih ekstrakata tipa Cola ,
mutnim pićima, prašcima za tople napitke, tekućim koncentratima čaja …);
juhama, koncentratima za juhe, dodatcima jelima;
jajima (npr. tekućim jajima, jajima u prahu, proizvodima od jaja …);
kavi, kavovinama i njihovim prerađevinama (npr. praškasti pripravci
kave i kavovine za tople i hladne napitke …);
čajevima (npr. instant-čajevima …);
svježem i suhom pekarskom kvascu;
prašcima za puding, kreme, deserte i slične proizvode;
snack-proizvodima (čipsu, flipsu, ekspandiranom žitu …).

Stabilizatori
osiguravaju stabilnost strukture i boje proizvoda. Najčešće pripadaju grupi sredstava za zgušnjavanje i želiranje, emulgatorima ili sredstavima za zadržavanje vlage.

Zgušnjivači
se upotrebljavaju u namirnicama koje moraju imati određenu gustoću, npr. juhe, umaci , sladoledi, kreme. Neki zgušnjivači vežu minerale, npr. kalcij, željezo, mangan, pa u ekstremnom slučaju mogu prouzročiti manjak željeza u organizmu. Zgušnjivači mogu biti i sredstva za želiranje ili modificirani škrob (E1404- 1450). Često se rabi karuba-guma (E410), guar-guma (E412), ksantan-guma (E415). Sve one u pojedinim slučajevima mogu izazvati alergijske reakcije.
Zgušnjivači se smiju dodavati:
mlinskim i pekarskim proizvodima, tjestenini, brzo smrznutim i
srodnim proizvodima,
proizvodima mesa stoke za klanje, divljači i peradi (npr. kuhanim,
polutrajnim i obarenim kobasicama i konzervama…);
mliječnim proizvodima (npr. aromatiziranom jogurtu, voćnom jogurtu,
kiselom mlijeku s dodacima, mliječnim desertima, mliječnim napicima,
sladoledu, pudingu, vrhnju i šlag-pjeni, pripravcima svježeg i topljenog
sira …);
proizvodima od voća i povrća (džemovima, želeima, marmeladama,
voćnim nadjevima, preljevima i premazima za peciva, desertima na
bazi voća i povrća, umacima na bazi voća i povrća, kečapu i sličnim
proizvodima …);
jestivim uljima, masti , margarinu, majonezi (npr. margarinu i
majonezi);
kakao-proizvodima i bombonskim proizvodima (npr. masama za
punjenje, preljevima, bombonskim proizvodima, gumama za žvakanje,
kakau i čokoladi ...);
alkoholnim pićima (npr. likerima na bazi jaja ...);
bezalkoholnim pićima;
pivu;
juhama, umacima;
začinima;
prašku za pudinge, kreme, deserte;
snack-proizvodima (npr. flipsu, ekspandiranom žitu, ostalim
proizvodima…);
senfu;
umjetnim sladilima.

Tvari za želiranje
omogućuju da se iz tekućina dobiju namirnice želatinozne konzistencije. Neke tvari za želiranje ujedno su i zgušnjivači. Najpoznatije sredstvo za želiranje je pektin (E440), a dodaje se npr. šećeru namijenjenom pripremanju marmelada i sličnih proizvoda, kobasicama i konzervama, đemu, marmeladama i pekmezima, bjelanjku…

Regulatori kiselosti
služe za podešavanje i održavanje kiselosti ili lužnatosti namirnice, i to tako da se dodavanjem kiseline podiže, a dodavanjem lužnatih tvari smanjuje stupanj kiselosti. Tako se produžuje trajnost proizvoda i regulira okus. Najčešće se upotrebljavaju limunska kiselina (E330), vinska kiselina (E334) i njihove soli.
Dodaju se
mlinskim i pekarskim proizvodima, keksima, kolačima, mesnim
proizvodima, mlijeku i mliječnim proizvodima;
steriliziranom i pasteriziranom voću i povrću, nektaru od voća i
povrća, džemu, marmeladi i sličnim proizvodima;
margarinu, majonezi, bombonskim proizvodima, alkoholnim i
bezalkoholnim pićima;
juhama, koncentratima za juhe, umacima, začinima, praškastim
pripravcima kavovina;
voćnim čajevima, prašku za pudinge, kreme i deserte;
snack-proizvodima, svim vrstama senfa, umjetnim sladilima…

Kiseline i lužine
mijenjaju kiselost ili lužnatost namirnica i time u prvom redu utječu na njihov okus. Osim toga, kiseline produžuju trajnost namirnica usporavajući rast mikroorganizama. Najčešće se upotrebljavaju limunska kiselina (E330), mliječna kiselina (E270), vinska kiselina (E334) i octena kiselina (E260). Okus mnogih proizvoda, npr. osvježavajućih pića, slatkiša, deserta, juha i umaka regulira se kiselinama…

Tvari za sprečavanje zgrudnjavanja
dodaju se praškastim ili zrnatim namirnicama, da bi se spriječilo nastajanje većih nakupina ili gruda. U tvari protiv zgrudnjavanja ubrajamo voskove (E901 - E904), magnezijeve soli masnih kiselina (E470b), kalcijev fosfat (E341) i silikate (E551 - E559). Dodaju se
mlinskim i pekarskim proizvodima, keksima, kolačima, mliječnim praškastim proizvodima, prašcima za pića baziranim na voću, praškastim proizvodima za juhe, umake, začinima u prahu, praškastim pripravcima kave i kavovine za tople i hladne napitke, instant čajevima, prašcima za kreme, pudinge i deserte, soli i zamjenama za sol...

Tvari za postizanje klizavosti
dodaju se namirnicama tijekom izrade zbog smanjivanja trenja na dodirnim površinama . Dodaju se mliječnim praškastim proizvodima, bombonskim proizvodima, čokoladnim proizvodima, gumama za žvakanje…

Pojačivači okusa
su tvari koji ističu ili poboljšavaju djelovanje prisutnih aroma. Najpoznatiji pojačivači okusa sa glutamati (E621 - E625). Dodaju se
mlinskim i pekarskim proizvodima, kobasicama i konzervama, umacima, kečapu, proizvodima od riba, rakova i glavonižaca, margarinu, majonezi, gumama za žvakanje, bezalkoholnim osvježavajučim pićima, juhama, umacima, začinskim mješavinama, čipsu, flipsu, ekspandiranim žitima, prženim plodovima, sjemenkama i ostalim snack-proizvodima, senfu, praškastim umjetnim sladilima…

Tvari za zaslađivanje
dijele se obično na zamjene za šećer i umjetna sladila, a u namirnicama stvaraju sladak okus. Zamjenjuju šećer u namirnicama namijenjenima dijabetičarina te u mnogim proizvodima sa smanjenim brojem kalorija, npr. finim pekarskim proizvodima, mliječnim pripravcima, sladoledima, niskokaloričnim marmeladama, džemovima, slatko-kiselim ribljim proizvodima, slatkišima, namazima, gumama za žvakanje, desertima, bezalkoholnim osvježavajućom pićima, bezalkoholnom pivu, praškastim pripravcima čaja, kave i kavovina za tople i hladne napitke, snack-proizvodima za grickanje…
Umjetna sladila mogu biti i po nekoliko stotina puta slađa od šećera, nemaju gotovo nikakvu kaloričnu vrijednost i dodaju se namirnicama u vrlo malim količinama. Tu pripadaju npr Acesulfam-K (E950), aspartam (E951), ciklaminska kiselina (E952), saharin (E954), taumatin (E957) i neohesperidin DC (E959) .
Zamjene za šećer imaju u usporedbi sa šećerom oko 40% manje kalorija, a slade samo malo slabije od šećera, pa se namirnicama dodaju u gotovo istim količinama kao šećer. Zamjene za šećer su npr. sorbit (E420), manit (E421), izomalt (E953), maltitol (E965), laktitol (E966) i ksilitol (E967).

Modificirani škrobovi
imaju u usporedbi s običnim škrobom izmijenjena originalna svojstva (kemijskim, fizikalnim ili enzimatskim postupkom), a služe za određivanje konzistencije različitih vrsta namirnica. Dodaju se npr.
gotovim jelima, mesnim konzervama, sladoledu, pudingu, voćnom jogurtu, topljenom siru, desertima na bazi voća i povrća, prirodno mutnim vićnim sirupima, citrus bazama, bezalkoholnim pićima, juhama, umacima, kečapu, majonezi, bmbonskim proizvodima, masama za punjenje, preljevima, začinima i mješavinama začina, prašku za pudinge, kreme deserte, flipsu, senfu…

Tvari za poliranje
služe za dobivanje glatke i sjajne površine, te za zaštitu namirnice od isušivanja i kvarenja. To su razni voskovi i smole (E901 - E904). Nanose se na proizvode uranjanjem, raspršivanjem ili mazanjem. Na površini namirnice stvaraju čvrsti elsatični sloj. Tvari za poliranje dodaju se preljevima finih pekarskih proizvoda, snack-proizvoda, a služe i za tretiranje kore svježih agruma, egzotičnog voća, dinja, jabuka, krušaka, te za poliranje sirove i pržene kave u zrnu…

Tvari za zadržavanje vlage
vezivanjem vode sprečavaju isušivanje proizvoda te tako omogućuju zadržavanje svježine i karakteristične konzistencije proizvoda. Najčešće se upotrebljavaju sorbitol (E420) i glicerol (E422).
Dopuštena je upotreba u proizvodnji svih pekarskih proizvoda, bombonskih proizvoda, masa za punjenje, preljeva, prašaka za pudinge, kreme i deserte, služe za tretiranje smrznute neprerađene ribe, rakova, glavonožaca i mekušaca…

Tvari za tretiranje brašna
dodaju se brašnu u svrhu poboljšavaju tehnoloških svojstava. brašna. Neke od tvari koji se smniju dodavati brašnu su npr. : E300, E327, E335, E336, E337,
E339, E340, E341, E343, E450, E451, E452, E467, E472a, E483, E500, E503,
E516, E517, E520, E521, E529, E574, E575, E920, 927b. Oni pripadaju različitim grupama aditiva i imaju različite učinke. Npr.: E170 je tvar za sprečavanje zgrudnjavanja brašna, E300 (askorbinska kiselina) je antioksidans i tvar za tretiranje brašna, E339-E341, E450-E452 su regulatori kiselosti i tvari za rahljenje brašna, E472a i E473 su emulgatori…

Aditivi u brašnu za kruh i pecivo olakšavaju npr. obradu tijesta, skraćuju proces prerade, omogućuju prerađivanje sirovina niže kvalitete, pridonose boljem vezivanju vode u tijestu, poboljšavaju poroznost proizvoda, povećavaju obujam konačnog proizvoda, produžavaju trajnost i svježinu. Tretirano brašno ne upotrebljava se samo za kruh i pecivo nego i za sve ostale mlinske i pekarske proizvode, kekse kolače, tjestenine, brzosmrznute i srodne proizvode, a vrsta aditiva koji se dodaju brašnu ovisi o namjeni brašna.

Sekvestranti
su tvari koje u namirnicama vezuju ione određenih metala i čine ih neaktivnima. Budući da metali pospješuju kvarenje namirnica, sekvestranti imaju ulogu sredstava za konzerviranje. Osim toga pojačavaju djelovanje antioksidansa pa se koriste u proizvodima koji sadrže masti ili ulja kojima se dodaju antioksidansi.
Najčešće se koristi E451, i to u finim pekarskim proizvoduma, topljenom siru i pripravcima topljenog sira, sladoledu, mliječnim napicima, za površinsku obradu mesa, za površinsku obradu biljnih proizvoda, filete neprerađene ribe (smrznute i duboko smrznute), proizvode od rakova (smrznute i duboko smrznute). Upotrebljavaju se također u proizvodnji voćnih vina, bezalkoholnih pića od biljnih ekstrakata, juha i koncentrata za juhe, jaja (u prahu i tekućih), praškastih pripravaka kave i kavovina za tople i hladne napitke, prašaka za kreme, pudinge, snack-proizvoda…

Učvršćivači
poboljšavaju strukturu namirnica. Učvršćuju tkivo voća ili povrća kao i sredstva za želiranje koja sue dodaju takvim prizvodima.. Kao učvršćivači služe npr. E325 - E327, E509, E511, E516, E520-E523, E526, E578. Dodaju se proizvodima i prerađevinama od voća i povrća, bezalkoholnim pićima...

Povećivači volumena
povećavaju volumen proizvoda, zadržavaju vlažnost, stabiliziraju, zgušnjavaju i oblikuju strukturu, ne povećavajući energetsku vrijednost. Kao povećivač volumena služi npr. celuloza (E460) i polidekstroza (E1200). Upotrebljavaju se npr. u proizvodnji namirnica snižene energetske vrijednosti, bezalkoholnim pićima, čokoladi i sličnim proizvodima, bombonskim proizvodima….

Tvari za održavanje pjene
održavaju postojanosti pjene. Tu spadaju se E570, E999, E1505.
Upotrebljavaju se u proizvodnji bezalkoholnih pića, suhog bjelanjka…
Tvari protiv pjenjenja sprečavaju pjenjenje tijekom tehnološkog procesa i u gotovom proizvodu. U industrijskoj proizvodnji koriste se obično E471, E900.
Dopuštena je upotreba u proizvodnji steriliziranog i pasteriziranog voća i povrća, đemove, želee, marmelade i slične voćne namaze uključujući i niskokalorične proizvode, ulja i masti, bezalkoholnih pića, piva, juha i koncentrata za juhe…

Potisni plinovi
služe za istiskivanje namirnica iz posebnih posuda pod tlakom. Najčešće se rabe ugljični dioksid (E290), dušikov oksid (E942). Najpoznatiji proizvod u kojem se upotrebljava potisni plin je tučeno slatko vrhnje u sprej-dozi. Potisni plinovi se upotrebljavaju i u proizvodnji biljnih masnoća i biljnih ulja u spreju…

Plinovi za pakiranje
argon (E938), helij (E939), dušik (E941) dodaju se pakovini prije, za vrijeme ili nakon pakiranja. Na taj način se iz pakovine istiskuje zrak, a namirnicama poput voća, povrća, mesa, sira produžuje trajnost.

Arome
se dodaju namirnicama radi aromatiziranja ili dopunjavanja arome.

Enzimski preparati
su katalizatori biokemijskih reakcija.

Pomoćne tvari u procesu proizvodnje
upotrebljavaju se u tehnologiji proizvodnje namirnica, ne stupaju u kemijske reakcije sa ostalim sastojcima namirnica, a njihovi mogući ostaci u namirnici određeni su Pravilnikom o aditivima koji se mogu nalaziti u namirnicama.

14. Koje se aditive smije dodavati u ekološkoj proizvodnji hrane?
Prema Pravilniku o preradi u ekološkoj proizvodnji (NN13/2002), dopušteni su slijedeći aditivi:

E170 Kalcijev karbonat

E270 Mliječna kiselina

E290 Ugljični dioksid

E296 Jabučna kiselina

E300 Askorbinska kiselina

E306 Mješavina tokoferola - koncentrirana (kao antioksidans u mastima i uljima)

E322 Lecitin

E330 Limunska kiselina

E333 Kalcijevi citrati

E334 Vinska kiselina (L(+) - )

E335 Natrijev tartarat

E336 Kalijev tartarat

E341 Monokalcijev fosfat (kao sredstvo za podizanje gotovog brašna)

E400 Alginska kiselina

E401 Natrijev alginat

E402 Kalijev alginat

E406 Agar

E407 Karagenan

E410 Karuba guma

E412 Guar guma

E413 Tragakant guma

E414 Guma arabika

E415 Ksantan guma

E416 Karaja guma

E440 (I) Pektin

E500 Natrijevi karbonati

E501 Kalijevi karbonati

E503 Amonijevi karbonati

E504 Magnezijev karbonat

E516 Kalcijev sulfat - CR (kao nositelj)

E524 Natrijev hidroksid ( za obrada površine peciva lužinom)

E938 Argon

E941 Dušik

E948 Kisik